Podvrste jazza

• Swing-jazz je stil koji se pojavljuje u prvoj polovici 20. stoljeća i traje od 1930. – 1945. godine. Swing je ponajprije poznat po čvrstoj ritam sekciji, onda umjerenom ili brzom tempu i sinkopiranom ritmu. Swing jazz je bio stil namijenjen masovnoj publici.

  Swing je svirao veliki izvođački sastav – big band. Sastav je imao 15 članova okupljenih u tri sekcije: saksofoni, limeni puhači (trublje i tromboni) i ritam sekcija (klavir, udaraljke, gitara i kontrabas). Big bandovi su se posebno ponosili osobitošću i prepoznatljivošću zvuka, koji je podjednako ovisio o dobrom aranžmanu i o vrsnim sviračima. U swingu jazz saksofon postaje jedan od najvažnijih instrumenata. U swingu nema više skupnih improvizacija, nego se sastav isključivo oslanja na napisanu partituru. Solo improvizacije su i dalje pristune, ali su kraće. Sa swingom aranžer postaje središnja osoba jazza te glazbena naobrazba postaje neophodna.

  Najpoznatiji glazbenici swing stila su: Duke Ellington, Count Basie, Glenn Miller i Benny Goodman. Njihovi orkestri su bili tijekom tridesetih i četrdesetih godina XX. stoljeća jednako popularni kao rock-grupe pedesetih godina.

  Najpoznatije pjevačice swinga su bile: Billie Holiday, Sarah Vaughan i Ella Fitzgerald.

• Dixieland-(New Orleans Jazz) je prvi stil u džezu koji dobiva naziv po gradu u kojemu je nastao. Stvorili su ga crni i kreolski glazbenici ujedinjujući elemente bluza i ragtimea s tradicijom puhačkih orkestara.

  Sama riječ jazz pojavljuje se s ovim stilom, kada je nastala prva snimka Original Dixieland Jazz Banda. Ploča je prodana u više od milijun primjeraka i emitirale su je brojne radijske postaje. Ključne osobe za razvoj stila su bile: Buddy Bolden (kornetist), Freddie Keppard (kornetist), Joe Oliver (trubač), Kid Ory (trombonist) i Papa Jack Laine (bubnjar). Stil se kasnije proširio diljem Sjedinjenih Država, a nova središta su postali Chicago i New York.

  New Orleans se smatra kolijevkom džeza. Na prijelazu stoljeća bio je glavna luka i veliki kulturni i trgovački centar kozmopolitskog karaktera. Različita populacija je obuhvaćala Afrikance, Francuze, Španjolce, Kreolce, Portugalce, Talijane i Engleze. Različitost populacije odražavala se u bogatom glazbenom životu. U to vrijeme New Orleans je imao operu i njegovao je simfonijsku, komornu glazbu, folk, popularnu, plesnu, crkvenu glazbu svih vrsta. Bio je to najglazbeniji grad tadašnje Amerike.

  Tipični New Orleans Jazz izvodila je mala grupa, combo, od 5 do 8 svirača. Osnovna značajka stila je grupna improvizacija. Glavna melodijska glazbala bili su trublja, klarinet, trombon, koji su istodobno improvizirali različite melodije. Njih je podržavala ritam sekcija (gitara ili bendžo, kontrabas ili tuba, klavir i bubnjevi). Teme improvizacija često su bile poznate melodije marševa, crkvenih pjesama, ragtimea ili bluesa.

  Najpoznatiji glazbenik New Orleans džeza je Louis Armstrong.

• Be-bop-Bebop ili samo bop je jedna od inačica jazz glazbe, koju karakterizira brzi ritam i improvizacija na osnovu harmonijske strukture skladbe, a ne na melodijskoj liniji. Početci bebopa vežu se uz početak drugog svjetskog rata, ranih 1940. - tih. Najpoznatiji jazz glazbenici bebopa bili su: saksofonist Charlie Parker, trubač Dizzy Gillespie i pijanist Thelonious Monk.
• Hard-bop-
• Cool-

  Cool jazz se javlja krajem četrdesetih godina dvadesetog stoljeća, sličan je be-bopu, ali mirniji, suzdržan i manje emocionalan. Nazvan je cool jazz, kao suprotnost hot jazzu koji je označavao ranije stilove. Stil nastaje u New Yorku gdje dolaze bijeli glazbenici iz Kalifornije. Oni donose nove poglede na glazbu te stvaraju bendove s crnim glazbenicima. Stil je postao označen zvukom Lestera Younga i Milesa Davisa

  Izvođači cool jazza svirali su mekšim tonom i s manje vibrata, ne težeći snažnijim zvukovnim dojmovima. Djela su bila duža nego u bebopu i pod većim utjecajem suvremene umjetničke glazbe. Katkad su rabili i nova glazbala u jazzu (rog, flautu, violončelo). Koristili su i nove mjere, dotad neuobičajene u jazzu kao 3/4, 5/4 i 7/4.

  Na neke cool jazz glazbenike, kao na Modern Jazz Quartet i Dave Brubeck Quartet, vidljivo je utjecala europska klasična glazba, osobito polifona djela J. S. Bacha.

• Free jazz-

  Free jazz se javlja krajem 50-tih godina XX. stoljeća i razbija tradicionalni oblik improvizacije. Pokret se temeljio na potpuno slobodnoj improvizaciji. Glazbenici koji sviraju free jazz stilom odbacuju zadanu melodiju, harmoniju, oblik i ne koriste zadanu građu iz tonaliteta. Zvuk je često agresivan, glasan i disonantan.

  Prve snimke snimaju grupe Inituition i Digression pod vodstvom Lenny Tristanoa. Probijanje stila počinje sredinom pedesetih godina snimkama Ornettea Colemana (Something Else i Tomorrow is the question) i prva dva albuma Cecila Taylora (Jazz advance i Looking ahead). Stil postiže najveću slavu kad Ornette Coleman dolazi u New York i izdaje albume "The shape of jazz to come" i "Change of century".

  Dva najznačajnija predstavnika su: Ornette Coleman i John Coltrane. Drugi glazbenici koji su djelovali su: Sun Ra, Charles Mingus, Jackie McLean, Cecil Taylor, The Jimmy Giuffe Trio, Chico Hamilton.

• Fusion